Veliki svjetski derbiji
Juventus – Torino
Samo je jedan imao sreće
Mogao je to i dan-danas biti derbi svjetskih razmjera, no sudbina je htjela drukčije. Juve i Toro, dva velika kluba, od kojih je samo jedan imao sreće da opstane na vrhu, dok je drugog na vrhuncu snage sasjekla tragedija, od koje se nikad nije oporavio.
Torino, grad u regiji Pijemont, imao je do 1949. dva nogometna diva. Juventus i Torino bili su, a i danas su, jedina dva talijanska kluba koja su osvojila scudetto pet puta zaredom, u tridesetim, odnosno u četrdesetim prošlog vijeka.
Međutim, baš kad je osvojio petu uzastopu titulu, cijeli je Il Grande Torino (Veliki Torino) izginuo početkom svibnja 1949. u avionskoj katastrofi na brdu Superga. Juventus je ostao kao jedini torinski velikan, no lokalno suparništvo nikad nije zamrlo.
Torinski je derbi najstariji gradski derbi u Italiji, rođen 1907., odmah nakon što je grupa pobunjenih članova Juventusa u prosincu 1906. utemeljila Torino. Među disidentima je bio i raniji Juveov predsjednik i sponzor, Alfredo Dick.
Uoči prvog derbija, netko se Dicku "osvetio" tako što ga je izvana zaključao u svlačionici pa nije mogao gledati razvoj događaja na terenu.
Torinski derbi često je uspoređivan s mančesterskim. Dok Manchester United ima vojsku navijača u cijelom svijetu te u svim dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva, Cityevi su sljedbenici koncentrirani samo u gradu Manchesteru i okolici. Slično vrijedi i za Torino, gdje momčad u tamno crvenim dresovima ima više ljubitelja, ali je Juventus najpopularnija momčad Italije, s navijačkim klubovima po cijeloj Europi.
Kao što je opisao romanopisac Mario Soldati u djelu Priča o dva grada iz 1964., Juventus je privlačio imućnije građane, industrijalce, fakultetski obrazovane i filozofski nastrojene; za Torino je navijala radnička klasa, ljudi koji su završili tehničke škole, stanovnici obližnjih sela i – siromasi.
Prazan džep, crveno srce
Međutim, baš su u šezdesetima i sedamdesetima prošlog vijeka mnogi doseljenici s juga, većinom radnici u pogonima Fiata, počeli navijati za Juventus, znajući da im je gazda Gianni Agnelli ujedno i predsjednik Juvea.
Tako je u kasnijim vremenima dobar dio Juventusovog sljedbeništva dolazio iz redova proletarijata, dok su pravi Torinezi ustali u obranu urbanog identiteta svrstavši se iza kluba koji nosi ime grada.
Juveovi navijači ismijavaju suprotnu stranu povicima "drugorazredni" i "slabići", dok Torinezi ovima uzvikuju "prevaranti" i "smeće", aludirajući na Juventusov ugled momčadi koja kupuje naslove i suce.
Gledajući riznicu trofeja, ona je očigledno na strani Zebri, no ni Bikovi se nemaju čega stidjeti. Do tragedije na brdu Superga, oba su kluba bila podjednako uspješna, no od 1949. Torino se našao u velikim kadrovskim i ekonomskim teškoćama.
Nakon duge krize, Torino se tek sredinom sedamdesetih vratio na vrh talijanskog nogometa, osvojivši naslov 1976. i nekoliko drugih mjesta. Za scudetto je konkurirao samo još sredinom osamdesetih, da bi početkom devedesetih, sa svojom zadnjom istinski velikom ekipom igrao u finalu Kupa UEFA 1992. i osvojio peti talijanski kup 1993.
Budući da je veći dio povijesti proveo kao financijski slabija strana, Torino svoj nedostatak nadoknađuje povećanom borbenošću, koja i inače karakterizira momke u crvenom. Taj se borbeni duh naziva cuore granata, grimizno srce.
Osam godina bez derbija
Dok se Juve zadnja četiri desetljeća naosvajao domaćih naslova i borio za europsku i svjetsku prevlast, navijači Tora u odsustvu titula zadovoljavaju se sporadičnim pobjedama nad gradskim rivalima. Među najslavnijima je trijumf od 3:2 u ožujku 1983., kad je Juve sa sedam talijanskih reprezentativaca te Platinijem i Boniekom vodio s 2:0 do 75. minute.
Legendarni su i uspjesi crvenih 1985. s 1:2, golom Serene u 88. minuti, te 1995. s 3:2, oba puta protiv Juventusa krcatog velikim zvijezdama.
U sjećanju su i dvije utakmice sezone 2001/02, koje su završile neodlučeno. U prvoj je Torino izjednačio na 3:3 nakon 0:3, a još je Marcelo Salas promašio jedanaesterac za Juventine. U uzvratu, bilo je 2:2, a Juventusov je Enzo Maresca zabivši za izjednačenje izazvao navijače praveći s prstia rogove i oponašajući bika, Torinovog simbola.
Rivalstvo je pregrmjelo teško razdoblje između 1996. i 2007., kad je osam sezona prošlo bez derbija. Većinom je uzrok bio boravak Torina u drugoj ligi, ali jednom je "krivac" bio i Juve, koji je 2006. izbačen u niži rang zbog zloglasne afere Calciopoli. Napokon, derbi se na veliku scenu vratio 2007/08, a hoće li opet doći do prekida ovisit će prije svega o sposobnosti Torineza da ostanu u Serie A.
Nasilje nije strano susretima crvenih i crno-bijelih, kao što je pokazao prošlogodišnji, dugoočekivani derbi. Tada je u tučnjavi huligana i policije bilo 40 uhapšenih, dva ozlijeđena policajca, zapaljenih kontejnera za smeće i mnogo uništenih automobila i izloga. Možda je to bio način da pristalice oba kluba pokažu koliko su jedni drugima nedostajali svih ovih godina!
Osobna karta
Ime: Juventus F. C.
Nadimci: Vecchia Signora (Stara dama),
Zebre
Osnovan: 1. studenog 1897.
Stadion: Delle Alpi (72.000),
Stadio Olimpico (28.000)
Predsjednik: Giovanni Cobolli Gigli
Trener: Claudio Ranieri
Uspjesi:
* 27 naslova prvaka (+ 2 poništena)
* 9 talijanskih kupova
* 2 Lige prvaka (1985. i 1996.)
* 1 Kup kupova (1984.)
* 3 Kupa UEFA (1977., 1990. i 1993.)
* 2 europska Superkupa (1985. i 1997.)
* 2 Interkontinentalna kupa (1985. i 1996.)
Osobna karta
Ime: Torino F. C.
Nadimci: Granata (Grimizni),
Toro (Bik)
Osnovan: 3. prosinca 1906.
Stadion: Stadio Olimpico (28.000)
Predsjednik: Urbano Cairo
Trener: Gianni De Biasi
Uspjesi
* 7 naslova prvaka (+ 1 poništen)
* 5 talijanskih kupova
* 1 Srednjoeuropski kup (1991.)
* 1 finale Kupa UEFA (1992.)
Veliki svjetski derbiji
Copyright Ozren Podnar & Nogomet