Veliki svjetski derbiji
Barcelona – Espanyol: Kad Katalonija plamti
Dvoboji Barcelone i Espanyola uvijek su nabijeni emocijama, a navijačima obje momčadi stalo je vidjeti drugu stranu na koljenima. Ipak, Espanyolu je pobjeda nad Barcelonom važnija zbog golemog zaostatka u uspješnosti kroz povijesti. Dok se Barcelona redovno natječe za trofeje, Espanyol ima manja očekivanja, ali uvijek se nada da može iznenaditi velikog i starijeg brata u jednoj utakmici.
Barcelona je osnovana prva, ali samo par mjeseci ranije od suparnika, koncem 1899. Statut kluba je zabranjivao da član kluba bude bilo koji Španjolac osim Katalonaca, ali su članovi mogli biti stranci. Primjerice, sam osnivač, Hans Gamper, bio je Švicarac.
Iduće su godine studenti s Barcelonskog sveučilišta utemeljili Sociedad Espanola de Futbol (Španjolsko nogometno društvo), kako je glasilo prvo ime plavo-bijelih. Oni su otvorili vrata svim Španjolcima, neovisno o etničkoj pripadnosti. Kad je 1912. kralj Alfonso XIII dodijelio Espanolu kraljevski naslov, bilo je očigledno da će taj klub postati svojevrsno uporište madridskog centralizma u sjeveroistočnoj pokrajini. Nasuprot tome, Barcelona je jačala kao tvrđava katalonskog nacionalizma.
Suparništvo je ojačalo 1919. kad je legendarni vratar Ricardo Zamora, zvani Divino (Božanstveni) iz Espanola prešao u Barcelonu. On je bio prva velika zvijezda španjolskog nogometa i prvi sportaš koji je postao medijska ličnost.
Espanol kao šaka u oko
Za vrijeme strahovlade profašističke desnice pod vodstvom Francisca Franca, koja je trajala od 1939. do 1975.), na Espanol su Katalonci gledali kao na instituciju koja poštuje vlast središnjice u Madridu, dok je Barcelona simbolizirala ideal autonomije.
Sam je naziv kluba, Real Club Deportivo Espanol (na kastiljskom Španjolski kraljevski sportski klub) snažno iritirao Katalonce, jer bilo je to kao da je za vrijeme Jugoslavije u Zagrebu djelovao klub pod imenom FK Jugoslovenski.
Ne zaboravimo da su Katalonci zasebna nacija u multinacionalnoj španjolskoj državi te da imaju svoj književni jezik, koji je uz kastiljski (španjolski) službeni i u Kataloniji i još nekoliko istočnih regija zemlje.
Katalonski derbi ima i danas politički prizvuk, ali za nijansu manje nego u ranijim desetljećima. Naime, 1995. je Espanol preimenovan u katalonski Espanyol, pa puno ime glasi Reial Club Deportiu Espanyol. To je kompromisno rješenje i mali pomak prema uklapanju kluba u lokalno patriotske vode.
Na domaći je jezik osim imena prevedena i klupska himna, ali i dalje su živa sjećanja na razdoblje kad je Espan(y)ol bio kao šaka u katalonsko oko okupljalište doseljenika iz drugih, "pasivnih" krajeva Španjolske.
Dvaput minirali Barcu
Ako ništa drugo, lokalni su patrioti najčešće dobivali zadovoljštinu jer je Barca uglavnom pobjeđivala Espanyol, koji je samo tri puta završio prvenstvo iznad plavo-crvenih. Čak je i jedino finale kupa između ova dva kluba pripalo Barceloni, na razočaranje generala Franca, po kojemu je to natjecanje nosilo ime Generalov kup. Ipak, Espanyol ima utjehu da je ostvario najvišu pobjedu u derbijima, 6:0 davne 1951. Barcelona je pak slavila dvaput s po 4:0, 1981. i 1992., oba puta u gostima na starom stadionu Sarria.
Dok je na svom terenu, Nou Campu, a ranije na Les Cortsu, Barca mnogo uspješnija, na stadionima Espanyola bilanca je upravo začuđujuća: 75 susreta, 25 pobjeda domaćih, 25 neriješenih i 25 pobjeda gostiju!
Pored toga, najdraža sjećanja s derbija ljubitelji Espanyola vezana su za dvije utakmice, obje na Nou Campu. U proljeće 1982. Barca je imala gotovo siguran naslov u rukama i samo je trebala pobijediti Espanyol, no poražena je s 1:3 i naslov je pripao Real Sociedadu iz San Sebastiana. Jednako je dramatično bilo u lipnju 2007., kad se rasplet prvenstva odlučio u 15 ludih sekundi na dva odvojena terena – na Nou Campu i u Zaragozi!
U predzadnjem kolu, Barcelona je vodila protiv Espanyola s 2:1, a Zaragoza protiv Reala istom rezultatom. Nedostajala je minuta do kraja i s tim je rezultatima Barca bila prvak. Nevjerojatno, prvo je u Zaragozi izjednačio Van Nistelrooy, a 15 sekundi kasnije u Barceloni je Tamudo zabio za 2:2!
Real je ostao na čelu i u zadnjem kolu osvojio naslov.
Jednom je i Espanyol morao pozdraviti Barcelonu u trenutku proslave naslova: u travnju 1998. na svom su Montjuicu igrači Espanyola, prema običajima, napravili Barcinima špalir prilikom istrčavanja na teren!
Osobna karta
Puno ime: Reial Club Deportiu Espanyol
Nadimak: Periquitos (Papige)
Osnovan: 1900.
Boje: Plavo-bijele pruge
Stadion: Montjuic
Predsjednik: Daniel Sanchez-Flores
Trener: Mane
Domaći uspjesi: četiri španjolska kupa (1929., 1940., 2000. i 2006.)
Međunarodni uspjesi: finala Kupa UEFA (1988. i 2007.)
Osobna karta
Ime: FC Barcelona
Nadimci: Barca, blaugrana (plavo-crveni), cules (guzonje)
Osnovan: 1899.
Boje: plava i crvena
Predsjednik: Joan Laporta
Trener: Josep Guardiola
Španjolski uspjesi: 18 prvenstava, 24 kupa, dva Liga-kupa, šest Superkupova
Međunarodni uspjesi: dvije Lige prvaka (1992. i 2006.), četiri Kupa kupova (1979., 1982., 1989. i 1997.), tri Kupa sajamskih gradova (1958., 1960. i 1966.), dva europska Superkupa (1992. i 1997.)
Espanyolova crna točka
Iako vječno u sjeni Barcelone, Espanyol je zabilježio zanimljivih rezultata i u Europi. Dvaput je igrao u finalu Kupa UEFA, ali je oba puta poražen na jedanaesterce. Prvo je 1988. ispustio velikih 3:0 iz prve utakmice protiv Bayera, izgubivši s 0:3 i jedanaestercima 2:3 u Leverkusenu. Prije dvije sezone pokleknuo je pred Sevillom u Glasgowu nakon 2:2 u 120 minuta igre.
Copyright Ozren Podnar & Nogomet