European Club Cups
1-0 in the semis, a sure formula for winning the trophy!
Barcelona - Arsenal finale je koje je priželjkivala većina neutralnih ljubitelja nogometa, to jest onih koji nisu navijači Milana i Villarreala kao direktno zainteresiranih suparnika u polufinalu, te Real Madrida i Espanyola kao tradicionalnih "mrzitelja" Barce odnosno Chelseaja i Tottenhama, kao povijesnih suparnika Arsenala.
Iako smo i mi u Nogometu navijali za ovakav finalni sraz, način na koji su Barca i Arsenal dospjeli do završnice u Parizu nije nas zadovoljio. Villarreal, klub koji nikad u povijesti nije ništa osvojio, tek se nedavno probivši u španjolsku i kontinentalnu elitu, više je zavrijedio prolaz u finale od Arsenala! Dok je artiljerija "Topnika" šutjela, "Žuta podmornica" ispalila je salve torpeda prema meti, vratima Jensa Lehmanna, a sportska je nepravda što u Nijemčevu mrežu nije ušao nijedan projektil.
U žalovanju za Villarrealom, čiji smo poraz istinski željeli prije no što su susreti odigrani, tješi nas jedino činjenica da jedanaesterac nad Jose Marijem nikako nije postojao, pa je promašaj Riquelmea s bijele točke neutralizirao sudačku pogrešku. S druge strane, nismo sigurni da je
na Highburyju postojao jedanaesterac za Španjolce, koji sudac nije dosudio, a zbog čega je Villarreal prosvjedovao.
Milan je u Barceloni teško oštećen odlukom Marcusa Merka da poništi potpuno regularan pogodak Andrija Ševčenka, koji bi Talijane vjerojatno bio odveo u produžetak. Kad se sve zbroji, Milan i Barca pružili su u 180 minuta jednako kvalitetnu igru te bi najpravednije bilo da je dvoboj odlučen jedanaestercima.
Copyright Soccerphile