World Soccer News
Player Focus Samuel Eto'o - Golgeter i pjevač
Brz, snažan i direktan, Samuel Eto'o može se pohvaliti značajnim iskustvom, unatoč mladosti. Star je samo 24 godine, a čini se da je već "cijelu vječnost" na nogometnoj sceni. Kao najmlađi član kamerunske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., pojavio se kao zamjena u dvoboju protiv Italije. Ubrzo je zaslužio stalno mjesto u reprezentaciji te je osvojio Afrička prvenstva 2000. i 2002. i Olimpijsko zlato 2000. Na Svjetskom prvenstvu 2002. odigrao je sve tri utakmice za Kamerun i postigao pobjednički pogotak protiv Saudijske Arabije. Dvije zadnje godine proglašen je najboljim igračem Afrike, a sezonu 2004/05 trijumfalno je završio kao najbolji strijelac prvaka Barcelone.
Opisan kao "novi Roger Milla", mladi je Kamerunac u par godina preuzeo plašt svog slavnog i 29 godina starijeg prethodnika, proglašenog najboljim kamerunskim nogometašem u povijesti.
Rođen u glavnom kamerunskom gradu Douali 10. ožujka 1981., Eto'o je formiran u drugoligaškoj UCB-u iz Douale. Imao je samo 16 godina kad je svojim golovima progurao momčad do četvrtfinala državnog kupa.
Trenirao je i u nogometnoj akademiji Kadji te je upao u oči španjolskim skautima kad je nastupio na juniorskom turniru u Europi.
Menadžeri su ga ponudili Realu, koji ga je spremno prihvatio te koristio u mladoj i B-momčadi prije no što ga je 1997. posudio drugoligaškom Leganesu. Kad se vratio s jednogodišnje posudbe, promoviran je u prvu momčad Reala, ali je idućih mjeseci opet poslan na posudbu, prvo u Espanyol pa u Mallorcu. Dok ga u Espanyolu nitko živ nije ni najmanje zarezivao, u Mallorci je svečano gurnut u prvu postavu i odmah oduševio. U 13 je nastupa u proljeće 2000. postigao šest pogodaka i postao mala senzacija španjolskog prvenstva.
Kad ga je posudio Mallorci, Real je lukavo zadržao 50% udjela u vlasništvu nad njegovim ugovorom, no Eto'o je unatoč odličnom učinku iz sezone u sezonu uzalud čekao da ga matični klub pozove natrag na Santiago Bernabeu.
Čak ni nakon sezone 2002/03, koju je zaokružio na veličanstven način s dva pogotka u finalu Kraljevog kupa protiv Huelve, nije dobio zeleno svjetlo za povratak u Real, međutim njome si je otvorio vrata budućeg transfera na još bolje radno mjesto.
Okolnosti pod kojima je Eto'o uopće nastupio u finalu Kraljevog kupa bile su izvanredne. Dva je dana prije finala igrao u polufinalu Kupa konfederacija u Parizu, zatim je doletio u Elche na dvoboj protiv Huelve, da bi poslije slavlja opet letio u Pariz na finale Kupa konfederacija protiv Brazila.
Pandiani je te večeri na stadionu Martinez Valero doveo Mallorcu u vodstvo, a Eto'o je dovršio posao s dva briljantna protunapada u zadnjih petnaest minuta. Zamijenjen je u 88. minuti i zaradio zaglušujući pljesak kad je pokazao prema nebu, u sjećanje na suigrača Marca-Viviena Foea, koji se srušio i preminuo nakon
polufinala Kupa konfederacija protiv Kolumbije.
Tko čeka Real, ne dočeka
Iduća je godina za Eto'oa bila prijelomna, jer je Mallorca jednostavno postala pretijesna za njega. Postigao je hat-trick protiv APOEL-a u Kupu UEFA, gdje su otočani dogurali do četvrte runde, te je sa 17 pogodaka
podebljao svoj konto na Stadionu Son Moix na 54 pogotka u 133 utakmice tijekom četiri i pol sezone.
Posljednja je sezona bila donekle mučna za Eto'oa i njegove poslodavce, jer je on u više navrata podsjećao da smatra kako je prerastao sredinu u kojoj igra.
Pred Novu godinu 2004. prekršio je nalog te se uputio u Afriku radi nastupa za reprezentaciju u olimpijskim kvalifikacijama. Kad je izostao s nekoliko treninga, Mallorca se obratila FIFA-i i tražila njenu intervenciju.
- "Eto'ou nismo dali dozvolu za nastup na predolimpijskom turniru, jer su njegovi termini izvan službenog FIFA-inog kalendara. Stoga smatramo da je do ove krize došlo krivnjom Kamerunskog nogometnog saveza. - tumačio je klub.
Eto'o se pod pritiskom vratio, ali je bilo jasno da će konac sezone donijeti razlaz između njega i Mallorce.
U Kameruncu je tinjala nada da će se napokon naći u "galaktičkom" sastavu Real Madrida, no uslijedilo je novo razočaranje kad je Realova uprava oklijevala pratiti nadmetanje s Barcelonom.
Eto'ovi su menadžeri naslutili da bi Real htio otkupiti svoj dio ugovora od Mallorce samo da ga potom posudi trećem klubu, što je Afrikanca užasavalo.
- "Ako bi Real tako postupio, mi bismo znali kako odgovoriti na taj potez." - zaprijetili su Eto'ovi zastupnici, aludirajući na moguću tužbu sudu protiv Reala zbog "onemogućavanja igračkog napredovanja".
Barcin je predsjednik Joan Laporta tako zapeo za Eto'oa, da je povećavao ponudu Mallorci iz tjedna u tjedan, a kad je cijena dosegla 24 milijuna eura, Realov je gazda Florentino Perez konačno odustao i okrenuo se Michaelu Owenu. Budući da je Barca već bila postigla dogovor i s Mallorcom i s Eto'om, čekalo se samo hoće li Real izjednačiti konačnu ponudu, u kojem bi slučaju Kamerunac pripao njemu. Real je dobio sedam dana da i sam ponudi 24 milijuna eura, po isteku roka koji je postavila Mallorca, madridski je klub ostao nijem i Barca je dobila pojačanje kojemu su se Laporta i Rijkaard nadali.
Barcelona, moj dom!
Eto'o je u danima prije transfera objavio na sve strane svijeta da mu je drago što će se preseliti na Nou Camp, no njegovi bliski znanci ipak su bili uvjereni da se osjeća poniženim zbog Realovog upornog oklijevanja da mu dade priliku.
- "Imamo Ronalda, Raula i Owena te nam Eto'o nije nužan, a osim toga naša je kvota izvaneuropskih igrača već popunjena Ronaldom, Robertom Carlosom i Walterom Samuelom." - branio se Real, mada će se uskoro vidjeti da se samo - tješio.
Eto'o je u Rijkaardovoj shemi dobio mjesto u napadačkom tandemu s Henrikom Larssonom, no kad je Larsson potkraj studenog polomio koljeno, Barcin napadački potencijal nije opao ni za dlaku! Uz Kamerunca kao jedinog isturenog igrača, nešto su veće ofanzivne obaveze dobili ofanzivni vezni Ronaldinho i Giuly i napad je crveno-plavih nastavio djelovati kao satni mehanizam.
Afrička je "devetka" izvanrednim motoričkim sposobnostima najčešće bivala za pola koraka brža od protivničke obrane, te je u Barcin neumoljivi juriš prema naslovu prvaka ugradila fantastičnih 25 pogodaka.
Eto'ou nisu odoljeli ni europski vratari. Tko može zaboraviti kako je na stotinku sekunde tempirao ulet kroz inače neslomljivu Chelseajevu obranu da pospremi oštar centaršut Maxija Lopeza u mrežu Petra Čecha?
Nema sumnje, Barca je dobila fantastičnog centarfora za niz godina.
"Madridski pederi..."
Kad je Barca prethodni puta osvojila prvenstvo, 1998/99, Samuel Eto'o bio je jedan od Realovih juniora, koji se nadao ponekom ulasku u igru s klupe za pričuvne igrače. Šest godina kasnije, Eto'o je bio glavni junak Barcine proslave naslova nakon neriješenog u Valenciji protiv Levantea.
Pred masom navijača na Nou Campu i brojnim televizijskim kamerama i mikrofonima, Afrikanac je ugodnim baritonom skandirao "Madrid, cabrón, saluda al campeón", što u prijevodu glasi otprilike "Madridski pederi, pozdravite prvake".
Svi su se u Barceloni tako dobro zabavljali, a nitko bolje od Eto'oa, barem dok idućeg dana mediji nisu osvanuli s ne baš laskavim komentarima na račun njegovog uvredljivog slogana. U Kataloniji su ga razumjeli: radilo se o reakciji igrača uvrijeđenog što njegov talent nisu prepoznali na Santiago Bernabeuu.
Ostatak je Španjolske bio manje oduševljen, dok su u Madridu zahtijevali ispriku.
Šokiran gužvom koju je izazvao, Kamerunac je dan kasnije sazvao tiskovnu konferenciju i iskreno se ispričao zbog "pjesmice".
- "Tisuću puta molim da mi oproste svi koji su se osjetili uvrijeđenim mojim istupom. Žao mi je što sam izvikivao parole, koje su mogle uvrijediti pripadnike kluba koji me je i doveo u Europu, kao i brojne Realove navijače. Bilo je to kao da pljujem u zdjelu iz koje jedem. Jest, vikao sam 'ono', ali to ne odražava moj stvarni osjećaj prema Realu. Bili su to samo trenuci euforije." - rekao je Eto'o, priznavši da je jutro poslije incidenta razgovarao s nekim osobama iz Reala - moguće s bivšim suigračima - koji su mu očito savjetovali da se javno ispriča.
- "Najbolje je ne reći ništa o riječima koje je prilikom proslave izgovorio Samuel Eto'o." - kazao je Emilio Butragueno, Realov potpredsjednik. - "Tiskovna konferencija koju je sazvao bio je dobar gest s njegove strane, a mi prihvaćamo njegove isprike."
- "Ne poznajem razloge Eto'ovog vrijeđanja. Mora da je zbog nečega uvrijeđen, ali ne treba zbog toga dizati prašinu. Svi mi koji smo slavili titule počinili smo poneku ludost i rekli poneku riječ previše. Glavno je da se on ispričao u roku od 24 sata." - bio je pomirljiv i Realov kapetan Raul Gonzalez.
Disciplinski je odbor Nogometnog saveza ipak kaznio Eto'oa s 12.000 eura globe, zbog čega je Barcelona najavila žalbu, smatrajući da je izvikivanje "pučkih stihova" prebanalan grijeh da bi trebao biti ikako kažnjen.
Reprezentacija: dvostruki prvak Afrike
Kamerun se vrlo rano okoristio uslugama novog talenta pa je Eto'o u "Nepokorivim lavovima" debitirao s tek navršenih 17 godina u prijateljskoj utakmici protiv Costa Rice. Zabilježio je i kratak nastup na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, u drugom poluvremenu susreta protiv Italije u Montpellieru, koji su Talijani dobili s 3:0.
Sa 17 godina i tri mjeseca, bio je najmlađi sudionik tog Mundiala, a kad je turnir završio, postao je standardni reprezentativac, stvorivši s Patrickom Mbomom znamenit napadački tandem, dovoljan za naslove afričkog prvaka 2000. i 2002.
Bivši kamerunski izbornik, Pierre Lechantre, rekao je da Eto'o ima izgleda postati jednako dobar, ako ne i bolji od legendarnog Mille, koji je postigao četiri gola na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji s 38 godina, te još jedan četiri godine kasnije u Sjedinjenim državama.
"Ima sve prave kvalitete za centarfora - nos za gol, odličan i 'tijesan' dribling, hladnu glavu pred vratima i borbeni duh u kaznenom prostoru."
Nagrade: već u rangu Weaha i Abedija Pelea!
Eto'o je u prosincu 2004. postao tek četvrti afrički nogometaš koji je dva puta zaredom osvojio naslov najboljeg afričkog igrača. Prije njega, to su uspjeli samo Abedi Pele iz Gane, George Weah iz Liberije i El Hadji Diouf iz Senegala.
Afrička nogometna konfederacija (CAF) proglasila je Eto'oa dobitnikom Zlatne lopte sa 116 glasova, ispred Didiera Drogbe iz Obale bjelokosti s 90 i Nigerijca Jay-Jay Okoche sa 63 glasa.
Eto'o međutim nije bio prisutan na svečanosti u južnoafričkom Durbanu, jer je nastupao na humanitarnoj utakmici za žrtve azijskog tsunamija na "svom" Nou Campu, kojom je prilikom postigao dva "humana" pogotka.
Prisutnima se ukazao putem video linka. - "Ovo je trenutak ponosa za mene i za moje 'Nepokorive lavove'", objavio je dvostruki pobjednik na vrhuncu slave.
(Ozren Podnar)
Osobna karta
Samuel Eto'o
Datum rođenja: 10. ožujka 1981.
Mjesto rođenja: Nkon
Visina i težina: 179 cm, 75 kg
Pozicija: srednji napadač
Broj dresa: 9
Klupska karijera (nastupi - golovi)
1997/98 Leganes 28 - 3
1998/99 Real Madrid 1 - 0
1999/00 Real Madrid 2 - 0
Mallorca 13 - 6
2000/01 Mallorca 28 -11
2001/02 Mallorca 30 - 6
2002/03 Mallorca 30 - 14
2003/04 Mallorca 32 - 17
2004/05 Barcelona 35 - 25
Reprezentacija
2000-05 Kamerun 52 - 14
Uspjesi:
Španjolski kup 2003.
Španjolsko prvenstvo 2005.
Španjolski superkup 2005.
Afričko prvenstvo 2000. i 2002.
Olimpijske igre 2000.
Afrički igrač godine 2003. i 2004.
© Soccerphile.com